U četvrtak, 27. listopada 2016. u 19,00 sati u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog održan je susret bračnih parova Otočkog dekanata. Susret je organizirao dekan preč. Antun Knežević u suradnji sa Zajednicom bračnih susreta otočke župe. Na susretu se okupilo četrnaest bračnih parova iz pojedinih župa Dekanata.  Cilj susreta je bio  potaknuti roditelje na razmišljanje o njihovom angažmanu i doprinosu Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017. godine.

U skladu s tim odabrane su i teme susreta: "Snaga majčinstva i očinstva u odgoju mladih" i "Uloga roditelja u odgoju mladih".  Budući da su teme srodne, sudionici su se dogovorili da se neće dijeliti u radionice, nego će ih spojiti i zajednički voditi raspravu o njima.

Susret je počeo zajedničkim klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je vodio otočki župnik i dekan Otočkog dekanata preč. Antun Knežević, a nakon toga je dekan pozdravio sve nazočne bračne parove i zaželio im uspješan rad i ugodan boravak u otočkoj župi.

Voditelj otočke Zajednice bračnih susreta Ivan Zrno je uvodnim riječima  najavio teme susreta  i postavio pitanja o kojima će se razgovarati, a pitanja su doista važna i aktualna kao što je: što za mene znači majčinstvo i očinstvo, na koji način obitelj i društvena zajednica pomažu u odgoju, kakvu podršku pruža Crkva, kakav je odnos prema adolescentima, kako razgovarati s njima o svemu što ih okružuje i utječe na njih (televizija, internet, pametni telefon. . .). Isto tako postavljena su pitanja usvajanja vjerskog iskustva u obitelji, crkvenog doprinosa kršćanskom odgoju obitelji, odnosu društvene zajednice prema vjeri i Crkvi. . .

Iz rasprave se moglo  zaključiti da sudionici susreta vrlo ozbiljno i odgovorno razmišljaju o ovim pitanjima. Svatko je pošao od vlastitog iskustva, a to je dalo vjerodostojnost onomu o čemu se raspravljalo.  Budući da su na okupu bili bračni parovi koji u obitelji imaju barem jednoga adolescenta, iskustva su doista dojmljiva,  od objektivnih problema kao što je slaba pomoć društvene zajednice, težih materijalnih prilika, do subjektivnih, kao stavljanje djece na pijedestal i "ne smije mu pasti dlaka s glave" izbjegavanje ozbiljnije rasprave s djetetom bojeći se sukoba i popuštanja svakom njegovom zahtjevu. Svi sudionici su vidjeli Crkvu kao važnu podršku i pomoć u odgoju djece.

Susret je trajao puno dulje od predviđenog vremena što je znak da su teme ozbiljno zaokupile sudionike. Nastavak razmjene iskustava uslijedio je na zajedničkom domjenku i druženju nakon završenog susreta.

M.B.