U Otoku su od 20. do 22. svibnja 2025. održane duhovne vježbe za svećenike Otočkog dekanata, kao i druge svećenike, koje se redovito održavaju svake treće godine. Sudjelovalo je 14 svećenika. Voditelj duhovnih vježbi je bio prof. dr. Ivica Raguž, profesor iz Đakova. Kroz svakodnevna razmatranja, pobožnosti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, i euharistijom, svećenici su promišljali o supatnji, sućutnosti, suosjećanju („conpassio“) prema bližnjima, posebno onima kojima su kao svećenici poslani, vjernicima. Posebno onima koji boluju, koji su bolesni, koji su opterećeni, koji pate, koji su opterećeni grijesima. Svećenici su na poseban način pozvani da tu patnju, tu bol, bolest koju drugi nose u sebi, preuzmu na sebe, tako će sebe osloboditi boli i bit će bliže samome Bogu koji s čovjekom zajedno pati i zajedno suosjeća. A primjer nam je svima dao s drveta križa pod kojim je zajedno s njim supatila i BD Marija. Najbolji primjer sveca, svećenika i redovnika, koji je znao patnju i bol preuzimati na sebe, bio je sveti Honorat čiji su primjer slijedili kroz povijest mnogi sveci. Trećega, završnog dana, promišljalo se o jednom poroku koji je potpuno suprotan conpassiji, a to je acedija, potištenost duha, tupost, tjeskoba srca, koja često znade zahvatiti i svećenike, kao i redovnike i redovnice. Da bi se pobijedilo acediju potrebna je postojanost, ustrajnost, napose molitva, kao i svakodnevni tjelesni rad. K tome se još može dodati i misao na smrt, a kad ništa ne pomogne, potražiti svećenika, duhovnika koji će svojim savjetima pomoći da se riješimo toga poroka. Duhovne vježbe završile su euharistijom i razmišljanjem o sv. Riti uzoru poniznosti, poslušnosti i ustrajnosti.
Koncelebrirano euharistijsko slavlje predslavio je voditelj vježbi dr. Ivica Raguž, a suslavilo je četrnaest nazočnih svećenika iz nekoliko dekanata Đakovačko - osječke nadbiskupije. U skladu s temom duhovnih vježbi bila je i homilija u kojoj se dr. Raguž osvrnuo na život i svetost sv. Rite pa u tom smislu kaže: "Danas se prisjećamo jedne omiljene svetice - sv. Rite. Bila je neobična ratnica, nastojala je osvojiti svijet. Oružje svete Rite bio je križ Isusa Krista. Ona se borila oružjem križa, a to je oružje patnje. To se vidi i u njezinom životu. Odgojila je svoju djecu da se ne osvećuju za smrt svojega oca. Učila ih je praštanju i ljubavi. Neka na patnju odgovaraju ljubavlju. Smrću njezine djece patnja je bila još veća.
Za nju je pobožnost značila život u poslušnosti. Po primjeru sv. Rite zalijevaj tu svoju osušenu dušu da procvate poput onoga suhog drveta. Patnja je važna da ostanemo u Kristovoj ljubavi i ljubavi bližnjih. Ona nas poziva da budemo duhovni ratnici, da se borimo križem. Isus je pokazao svoju ljubav patnjom. Patnja je najuzvišeniji oblik nasljedovanja Isusa Krista," između ostaloga naglasio je propovjednik.
Antun Knežević / Mira Bošnjaković
