Kao i svake godine i ove je otočko groblje na svetkovinu Svih Svetih blistalo od cvijeća i svijeća. Pogodovalo je lijepo vrijeme pa su Otočani pohrlili pokloniti se uspomeni na svoje najmilije i moliti Boga za njihove duše. Pored njihova groba čovjek nekako osjeća njihovu prisutnost, porazgovara s njima uvjeren da ga čuju. Pusti se koja suza i mirnije se ide svojem domu.
Slavlje svetkovine Svih Svetih započelo je jutarnjom svetom misom u župnoj crkvi koju je predvodio župnik preč. Antun Knežević, a nastavilo se na groblju blagoslovom grobova naših vjernih mrtvih.
U četrnaest sati kod centralnog križa na groblju zajednički se molilo za sve pokojnike kojima se ne zna za grob i za sve branitelje. Vijenac je, u ime Grada Otoka, položio gradonačelnik Josip Šarić. Nakon toga je nastavljen blagoslov grobova.
Večernju svetu misu predslavio je vlč. Drago Marković, a suslavio je župnik preč. Antun Knežević. U homiliji je vlč. Marković govorio o svetosti, da svetost nije nešto što nije dostupno svakom čovjeku, samo treba živjeti u skladu s Božjim zakonima i njih slušati. A takvih je bilo puno znanih i neznanih.
Po već ustaljenom običaju na Dušni dan misno slavlje održano je u kapeli na groblju. Pred mnoštvom okupljenih vjernika svetu misu je slavio preč. Antun Knežević, otočki župnik, a suslavio je vlč. Drago Marković, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu. U vrlo nadahnutoj homiliji župnik nas je podsjetio da je Dušni dan dan svih preminulih, da je to dan kada mislimo na sve one koji su već prešli granicu smrti, na neki način u potpunosti pripadaju duhovnom svijetu.
" Dolazimo na grob ili kod kuće palimo svijeću pred slikom dragog nam pokojnika kao da ga želimo zadržati, osjetiti. Najčešća molitva za pokojne je ona kojom za njih tražimo vječni mir, pokoj i vječnu svjetlost u gledanju lica Božjeg. Često moramo priznati da u životu ne znamo i nikad nećemo stići istinski i dovoljno im zahvaliti za svu ljubav i dobrotu, blizinu, toplinu i radost koju su nam darovali. Jedni drugima ostajemo dužnici. Škrti smo katkad za običnu riječ "hvala" , a isto tako i za geste zahvalnosti i ljubavi. I na ovaj dan bismo htjeli sve nadoknaditi. Kao da nam se daje nova šansa i vjerujemo da je to moguće ostvariti samo u onome koji je za nas svojim uskrsnućem pobijedio smrt, tj. u Gospodinu Isusu Kristu. U Isusu naša zahvalnost i ljubav može najbolje dostići naše pokojnike.
Ne znamo kako nas čuju, ali vjerujemo da nas čuju, ne možemo osjetiti njihov pogled, ali vjerujemo da oni sada više znaju i dublje vide nego za vrijeme ovozemaljskog života. Sve je tako čudno jer se ipak nalazimo pred tajnom, ali ne i pred ništavilom. Toliko toga nam izmiče u našem shvaćanju i iskustvu života i smrti. A ne možemo se oteti dojmu da je stvarnost puno dublja od onoga što mi znamo. To je stvarnost Duha, prvenstveno Duha Božjega, a zatim i našeg duha u zajedništvu s Bogom. Zato je ovo Dušni dan, odnosno dragocjeni spomen hranjen uvjerenjem da ono istinsko, duhovno, što čovjeka čini čovjekom, ne može prestati živjeti i ne može nikad umrijeti", rekao je župnik.
Ovo je tako lijepo rečeno da ne treba ništa više dodati, samo da je nakon završene svete mise obavljen blagoslov svećeničkih grobova.
M.B.